ODSJEK ZA SOCIJALNU PEDAGOGIJU


Dear guests, you can download brief guide through our department from HERE.

Menadžment Odsjeka za socijalnu pedagogiju:

Voditeljica Odsjeka:    prof.dr. Edina Vejo

Sekretar Odsjeka:     viši asist. mr. Azemina Durmić

Adresa za kontakt:

Odsjek za socijalnu pedagogiju IPF Univerziteta u Zenici

Prof. Juraja Neidharta 15

72000 Zenica

Tel/fax: 00 387 32 402-919

Od ak. 2005/06. godine egzistira Odsjek za socijalnu pedagogiju kao svojevrstan prilog utemeljenosti kriterija ovovremene legitimnosti znanosti kao umijeća interveniranja u praksi.

Konstrukcija ovakvog studijskog odsjeka intenzivira integriranost korpusa programskog sadržaja, do sada u našim prilikama rijetko spajanog a u suvremenom svijetu izuzetno prisutnog, čije referentne znanosti su teološke, ali i pedagogija, psihologija, pedagogija, penologija.

Studijski odsjek socijalne pedagogije je zorna potvrda teze o kriteriju ovovremene legitimnosti znanosti kao umijeća interveniranja u praksi.

Konstrukcija ovakvog studijskog odsjeka intenzivira integriranost korpusa programskog sadržaja, do sada u našim prilikama rijetko spajanog a u suvremenom svijetu izuzetno prisutnog, čije referentne znanosti su teološke, ali i pedagogija, psihologija, pedagogija, penologija.

Međupredmetna korelacija primijetna je na nivou kreiranja predmetno-planske i programske strukture, a projicira se i na nivou konkretnog ostvarenja nastave, izrade udžbenika, te uopće teorijsko-znanstvenog promišljanja.

Proces izrade predmetno-planske strukture Studija te oblikovanja programskog sadržaja utemeljen je u uvide  o prirodi studija socijalne pedagogije u nama najbližoj Hrvatskoj, Austriji, te u značajna iskustva stečena u toku konsultiranja širokog kruga stručnjaka: univerzitetskih profesora, pedagoga u školama, socijalnih radnika, psihologa angažiranih u centrima za prevencijski, tretmansku i resocijalizacijsku podršku. Srž ovih iskustava apstrahira se kroz tezu o nužnosti integralne, socijalnom pedagogu kompatibilne kompetencije sofisticiranog stručnog znanja i postojane vrijednosne koncepcije.

Na Odsjeku za socijalnu pedagogiju veoma je intenzivna intencija promoviranja znanstvenoistraživačke osnove tretiranja socijalnopedagoških pojava. S tim ciljem organizirane su tri znanstveno-stručne konferencije s međunarodnim učešćem „Sistem preveniranja socijalnog isključivanja mladih“, tri okrugla stola i jedan međunarodni kongres studenata Socijalne pedagogije u Bosni i Hercegovini.

Konceptualni fokus prve konferencije: Problemi odrastanja, dovedeni skoro do epidemiološke frekventnosti, ispoljavaju se kroz nezadobijeno osjećanje životnog smisla, znakove depresivnosti, PTSD, nasilništvo, bolesti ovisnosti, kriminogeno ponašanje (kontinuum intenziteta socijalne isključenosti od simptoma preko sindroma do poremećaja) prividno su individualni problemi i snažno upozoravaju na društvenu pozadinu. Suvremeni znanstveni pristup ovom području nije slijep za socijalnu dimenziju problema i fokusira se na ulogu sredinskog konteksta u konstrukciji sistema preveniranja i kreiranju metoda resocijalizacije.

Zadaci Konferencije bili su:

  • ojačati društvenu i znanstvenu tendenciju pomjeranja od kurativnog diskursa, identificiranja i reagiranja na probleme ka prevencijskom diskursu, koji se usmjerio ka snazi u pojedincu i njegovom okruženju,
  • zadati obavezujuću sistemsku konstrukciju kontinuranog razvijanja ideje prevencije socijalnog isključivanja mladih u našoj svakodnevnoj zbilji,
  • razvijati socijalnopedagošku osjetljivost prema prostoru oblikovanja društvenih odnosa, npr., markirati najznačajnije probleme i začeti istraživački proces izrade studija, kao preporuke poboljšanja društvenih odnosa (socijalno-zdravstveni, obrazovni aspekt…)

 Konceptualni fokus druge konferencije fundirali su slijedeći elementi:

  • Uobličavanje govorenja o preveniranju socijalnog isključivanja mladih u željenu konstrukciju sistema (definiranje razina, ciljeva i odgovornosti na svim razinama funkcioniranja). Otud je zadržan naziv prošlogodišnje Konferencije, jer smatramo da konture sistema  još uvijek nisu ni začete u tretiranju konferencijskog istraživačkog problema u bosanskohercegovačkom društvu.
  • Slijedeći logiku razumijevanja prevencijskog spektra, u prostoru primarne prevencije možemo govoriti o univerzalnoj, selektivnoj i indiciranoj prevenciji. Dok je prošlogodišnji konferencijski projekat bio situran u području univerzalne prevencije, ovogodišnjem je dominirajuća intencija doprinijeti osvjetljaanju prostora selektivne prevencije.
  • Radovi za Zbornik su prikupljani s dvostrukim nastojanjem – da obezbijede suvremene, međunarodno referentne, znanstveno relevantne uvide u saznanja i praksu preveniranja poremećaja u ponašanju, ali i da posvjedoče kulturološki osebujnu osjetljivost prema problemu, karakterističnu za našu kulturu.
  • Konferencijski projekat vođen je nastojanjem da se u njemu uspostavi sazvučje teorije i prakse. S tom namjerom definirana je aplikativna dimenzija, koristi Konferencije. U tom duhu je i ‘okrugli sto’, zamišljen kao poticaj interakcijskoj dimenziji Konferencije, okupljen oko svog radnog naziva ‘Prilog procesu profesionalizacije poziva socijalnog pedagoga u Bosni i Hercegovini’.

Treća konferencija predstavlja komponent u kontinuumu stručno-istraživačkog pristupa koji je usmjeren razumijevanju i postavljanju strategija prevencije poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih od univerzalne prevencije (1. konferencija, april 2006. godine, usmjerena na ukupnu populaciju, s ciljem da osnaži pojedinca i zajednicu), preko selektivne prevencije (2. konferencija, novembar, 2008. godine, usmjerena ka pojedincu i grupi s rizicima u razvoju poremećaja u ponašanju višim od prosječnog), do indicirane prevencije (3. konferencija, april, 2010. godine, koja je usmjerena ka rizičnim pojedincima, grupama, s registriranim makar i minimalnim znakom nekog oblika poremećaja u ponašanju).

Konferencijski ciljevi bili su:

  • razvijanje kapaciteta socijalnopedagoškog znanja u funkciji njegovog participiranja u području prevencije poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja, kao i uopće, znanja iz prevencijske znanosti;
  • afirmacija programa kao modela suočavanja, djelovanja i evaluacije prevencijske aktivnosti;
  • osnaživanje zajednice u umijeću organiziranja prevencije.

Prvi međunarodni kongres studenata Socijalne pedagogije u Bosni i Hercegovini, čiji su organizatori bili Udruženje socijalnih pedagoga, Odsjek za socijalnu pedagogiju i Studentski centar Univerziteta u Zenici, stručno-istraživački propitivao je:

  • trendove razvoja socijalne pedagogije u Bosni i Hercegovini i okruženju;
  • studijske odsjeke, studentsku praksu i istraživačke projekte koji su se razvili u okviru studija Socijalne pedagogije u zemljama regiona i šire, a u kontekstu jačanja kompetencija socijalnog pedagoga;
  • bolonjski proces: prednosti i nedostaci zamisli i realizacije;
  • iskustva srodnih strukovnih udruženja.

ZNANSTVENO-AKCIJSKI PROJEKTI U ZAJEDNICI

Od akcijskih programa u zajednici izdvajamo: program produženog stručnog postupka (proveden u zeničkim osnovnim školama), Znanstveno-akcijski projekat „Program kvalitetnog roditeljstva” proveden u zeničkim vrtićima.

Program produženog stručnog postupka

Program produženog stručnog postupka je model sociopedagoškog prevencijskog rada s djecom osnovnoškolskog uzrasta koja manifestiraju rizična ponašanja. Usmjeren je ka ranoj identifikaciji rizičnog ponašanja, te ranoj intervenciji u svakom pojedinačnom slučaju, čime se prevenira intenziviranje rizičnog ponašanja. U stručnoj literaturi srećemo primjere ‘okvirnog programa’ dok svaki pojedinačni program, razvijen u konkretnoj školi, slijedi logiku ‘izvedbenog programa’ primjerenog distinktivnom identitetu konkretne škole.

Program produženog stručnog postupka pripada indiciranom prevencijskom djelovanju, pa predstavlja odgojnu podršku djeci i mladim koji ispoljavaju rizična ponašanja. Šta podrazumijevamo pod sintagmatskim konstruktom ‘rizična ponašanja’?

U području definiranja rizičnih ponašanja prisutni su snažni, skoro paradigmatski zaokreti, dijelom uvjetovani i ovovremenim, postmodernim senzibilitetom uopće, pa i u znanosti. Ranije je dominirala tendencija da se poremećaj u emocionalnosti i ponašanju klasificira, tipski situira i reagira na tip poremećaja. Postmoderna tendencija je da se reagira na osobnu teškoću (pomjeranje težišta sa medicinskog na sociopedagoški model). Postmoderne principe razumijevanja rizičnih ponašanja poput različitosti, specifičnosti i neregularnosti, slijede dvije klasifikacije: DMS-IV i Achenbachova klasifikacija (Elklind, 1998). Osjetljivost prema raznormiranosti u razumijevanju rizičnih ponašanja očituje se npr. u Sloveniji, gdje se pojavljuju ozbiljni zahtjevi za kompleksnim istraživanjem pojavnosti i uzroka smetnji ponašanja i osobnosti, jer su se pojavile nove manifestacije poremećaja (Krajnčan, Šlofek, 2000).

U okviru programa realizirane su sljedeće aktivnosti: edukacija studenata realizatora Programa; provođenje istraživanja rizičnih ponašanja u eksperimentalnoj i kontrolnoj školi, realizacija i konstantna evaluacija Programa, završna evaluacija, obrada i interpretacija rezultata, te pisanje završnog izvještaja istraživanja.

“Program kvalitetnog roditeljstva”

Znanstveno-akcijski projekat kreacije, realizacije i evaluacije ‘Programa kvalitetnog roditeljstva’ za roditelje čija djeca borave u JU Predškolski odgoj i obrazovanje Zenica situiran je u području univerzalne prevencije, konkretno, ulaganje u kvalitetu življenja izaženu kroz edukaciju roditelja. Projektna namjera je podržati porodicu da kvalitetno i sadržajno obavlja svoju funkciju.

Teorijska konceptualizacija projekta izvedena je Bronfenbrennerovih ekoloških postavki, prema kojima socijalni kontekst interakcija i skustava pojedinca uvjetuje stepen u kojem personalitet može razviti svoje kapacitete.

Osnovni oblik rada s porodicom u ovom projektu bili su roditeljski sastanci koji su razvijali svoje ciljeve:

  • Edukacija – prenošenje znanja roditeljima iz područja odgoja djece. Izabiru se sadržaji i teme koje su u grupi voditelji procijenili da su roditeljima najpotrebniji.
  • Razmjena iskustava – roditelji međusobno komentiraju i procjenjuju vlastita iskustva u pronalaženju i primjeni raznih načina rješavanja pojedinih problema.
  • Suport članova grupe – pružanje međusobne podrške i uvida da nisu jedini roditelji i odgajatelji koji se susreću s problemima.
  • Refleksija i evaluacija – iznoseći vlastite probleme i načine njihovog rješavanja i analizirajući svoje postupke roditelji se uče samopercepciji. Podstiče ih se na traženje novih načina rješavanja problema i mijenjanje neefikasnih ponašanja.
  • Krajnji ishod programa kvalitetnog roditeljstva temelji se na terijskoistraživačkoj konstataciji da porodični problemi najčešće se reflektiraju u svojoj pogubnoj jačini upravo na dijete. Kod djece se teško događa nastanak poremećaja u ponašanju, ruzičnog ponašanja, kao posljedica neodgovarajućeg porodičnog formativnog okruženja.

 Na Odsjeku za socijalnu pedagogiju studij traje četiri akademske godine, odnosno osam semestara. Studij je redovan i vanredan.

Studij tokom školske godine traje trideset sedmica, a počinje prvog ponedjeljka u mjesecu oktobru. Polaganje ispita će biti organizirano u tri ispitna roka: januarsko-februarskom, junsko-julskom i septembarskom, a bit će primjenjivano i kontinuirano praćenje napredovanja studenata u skladu s ECTS sistemom.

Nakon završetka dodiplomskog studija svršenik stiče diplomu u kojoj će stajati da je stekao akademsku titulu i stručno zvanje DIPLOMIRANI SOCIJALNI PEDAGOG.

Zanimanje socijalni pedagog uvršteno je u Standardnu klasifikaciju zanimanja u Federaciji BiH pod rednim brojem 235107.

Nastavu (predavanja i vježbe) na dodiplomskom studiju na Odsjeku za socijalčnu pedagogiju izvode stručni nastavnici i saradnici sa odgovarajućim izborima u nastavnička i saradnička zvanja.

Nastavnički tim ak. 2016/2017. godine možete preuzeti OVDJE.

Socijalni pedagozi su se opredijelili za rad s pojedincima, grupama i zajednicama u riziku ili s već ispoljenim poteškoćama i problemima socijalne integracije. Prateći i proučavajući promjene na planu fenomena poremećaja u ponašanju djece, mladih i odraslih osoba, ali i preveniranja i/ili sankcioniranja tih ponašanja kroz protekla desetljeća socijalna pedagogija je prešla put od reaktivne struke i znanosti kojoj je cilj bio baviti se simptomima lične i društvene nefunkcionalnosti k proaktivnoj struci i znanosti s ciljem podsticanja i osnaživanja pojedinaca i društva u cjelini da funkcionira na principima zadovoljenja potreba i zaštite prava.

Socijalni pedagog je stručnjak koji raspolaže kompetancijama da kreira sistem pojedinačno ili grupno usmjerenih stručnih postupaka, mjera i sredstava, odnosno interdisciplinarni, diferencirani pristup prema pojedincu, grupama, institucijama i zajednici, utemeljen na znanstvenim i stručnim principima i spoznajama društvenih, humanističkih i biomedicinskih znanosti, koji obuhva­ta (radni zadaci socijalnog pedagoga):

(a) sociopedagošku dijagnostiku – odnosno utvrđivanje sociopedagoških svojstava i potencijala pojedinaca te psihosoci­jal­nih karakteristika skupina i organizacija u svrhu objašnja­vanja i predviđanja njihovog ponašanja, pronalaženja uzroka nedjelo­tvornosti ili poremećaja te planiranja i provođenja sociopedagoških tre­tmana,

(b) sociopedagoške tretmane i savjetodavni rad – odnosno postupke namijenjene zaštiti, održavanju i poboljšanju mentalnog zdravlja pojedinaca i grupa, te poboljšanju kvaliteta života i rada, optimalnom iskorištavanju individualnih potencijala i poboljšanju grupne i organizacijske djelotvornosti,

(c) edukacijske aktivnosti – koje uključuju izobrazbu pojedinaca i grupa u ovladavanju općim i specifičnim sociopedagoškim znanjima i vještinama s ciljem stjecanja sociopedagoške naobrazbe, poboljšavanja individualne djelotvornosti i djelotvornosti u radu s ljudima,

(d) sociopedagoška stručna istraživanja – sociopedagoških i psihosocijalnih procesa i stanja pojedinaca i grupa u cilju produbljivanja spoznaja o zakonitostima sociopedagoškog djelovanja te procjeni društvenih potreba i posljedica ekonomskih ili društvenih inicijativa,

(e) sociopedagošku evaluaciju – svih sociopedagoških i drugih postupaka i tretmana koji se tiču pojedinca, grupe ili organizacije i koji mogu imati sociopedagoške posljedice.

Završetkom studija stječu se kompetencije:

  • poznavanja (razvojnih karakteristika pojedinca, individualnih razlika važnih za učenje, okruženja u kojem se uči i socijalne interakcije, poremećaja u ponašanju pojedinca, bio-psiho-socijalne strukture pojedinca kao osnove za razvoj poremećaja u ponašanju, poznavanje delikata, delinkvenata, žrtava delinkventnog ponašanja, kriminaliteta kao društvene pojave, kao i reakcije društva na kriminalitet);
  • razumijevanja (poremećaja u ponašanju, procesa stigmatizacije, marginalizacije, ličnog i socijalnog nasilja);
  • procjenjivanja (kvaliteta pojedinca i socijalnog okruženja, potreba pojedinca i socijalne zajednice).
  • stručnog programskog djelovanja u području prevencije, tetmana i resocijalnizacije rizičnih ponašanja i poremećaja u ponašanju, s pojačanim sebzibilitetom za djecu i mlade;
  • upotrebe u svijetu razvijenih i evaluiranih modela preventivnog djelovanja, prvenstveno usmjerenih ka školi: Knowledge and drug information model, Affective education model, Social influence model, Life skills Model of drug information, Alternative to drugs.

Odsjek za socijalnu pedagogiju od ak. 2012/2013 radi po reformiranom nastavnom planu i programu koji možete preuzeti OVDJE.

Stari nastavni plan i program možete preuzeti OVDJE.

Od ak. 2005/06. godine egzistira Odsjek za socijalnu pedagogiju kao svojevrstan prilog utemeljenosti kriterija ovovremene legitimnosti znanosti kao umijeća interveniranja u praksi.

Konstrukcija ovakvog studijskog odsjeka intenzivira integriranost korpusa programskog sadržaja, do sada u našim prilikama rijetko spajanog a u suvremenom svijetu izuzetno prisutnog, čije referentne znanosti su teološke, ali i pedagogija, psihologija, pedagogija, penologija.

Međukolegijska korelacija primjetna je na razini stvaranja predmetno-planske i programske strukture, a projicira se i na razinu konkretnog ostvarenja nastave, izrade udžbenika, te uopće teorijsko-znanstvenog promišljanja.

Studijski odsjek je organizirao 2006. i 2007. godine znanstveno-stručne konferencije s međunarodnim učešćem ”Sistem preveniranja socijalnog isključivanja mladih” čiji dometi i smjernice su u sljedećem:

  • razvijanje i unapređivanje istraživačkog rada, što je rezultiralo, između ostalog, projektima u kojima su istražene duhovne i moralne vrijednosti u prostoru preveniranja rizičnih ponašanja;
  • date su konkretne znanstveno-stručne smjernice vjerskim zajednicama u procesu njihovog razvijanja odgojnoprevencijskog angažmana;
  • markirane su fokusne tačke u procesu ojačavanja odgojne funkicije porodice;
  • iskreiran je konkretan znanstvenostručni pristup školi kao prevencijskom resursu, što se u ovoj godini (2008) i realizira kao partnerski projekat sa Kantonalnim pedagoškim zavodom u tri osnovne školi u Zenici kroz Program produženog stručnog postupka. Cilj Programa produženog stručnog postupka je odgojno podržati djecu/mlade osobe da razviju zahtjevnije, konstruktivnije obrasce ponašanja od trenutnih, rizičnih ponašanja;
  • konstruiran tok procesa profesionalizacije poziva socijalnog pedagoga u BiH (aktivnosti: okrugli sto na ovu temu – XI/2008, inicirano pokretanje Zakona o sociopedagoškoj djelatnosti u BiH na temelju kontakta s Ministarstvom civilnih poslova BiH, upućen prilog s opisom radnih zadataka socijalnog pedagoga prema svim kantonalnim resornim ministarstvima u Federaciji BiH kao materijal za uvrštavanje u pedagoške standarde koji reguliraju poslove stručnih saradnika u osnovnim i srednjim školama.

Studijski odsjek priprema 3. znanstveno-stručnu konferenciju s međunarodnim učešćem ”Sistem preveniranja socijalnog isključivanja mladih” koja će se održati u aprilu 2010.

Ciljevi studija

Ciljevi studija na Odsjeku za socijalnu pedagogiju su:

  • nadići nedjelotvornu, nerealnu uokvirenost studija koji osposobljava stručnjake za rad s ljudima (podrška, pomoć) u formu tehniciziranog znanja strogo razdvojenog od vrijednosnog aspekta života,
  • osigurati u toku studija ovladavanje ovovremenim temeljnim kompetencijama socijalnog pedagoga u kojima je znanje samo dio kompetencija za budućnost (timski rad, osjetljivost za princip sinergije, umijeće organiziranja ljudskih resursa).

Zadaci studija

Zadaci studija na Odsjeku za socijalnu pedagogiju su:

  • primijeniti principe integralnog odgoja i obrazovanja u kojem će se pored oblikovanja uma (ta'lim) osobita pažnja posvećivati oplemenjivanju duše (tarbiyyah) zašto je nužno prožimanje informativnih i formativnih sastojnica Studija;
  • opskrbiti studente umijećem razumijevanja čovjeka u Univerzalnim izvorima iz čega će konstruirati svoju osobenu duhovnu vertikalu kao pretpostavku stručnom znanju;
  • učiniti ih osjetljivim prema potencijalnim ‘tokovima’ socijalnog isključivanja u našem društvenom vremenu i umješnim da reagiraju svrhovitim i djelotvornim programima prevencije;
  • osposobiti studente stručnom kompetentnošću planiranja i realiziranja resocijalizacijske podrške (kompleksna etiologija i raznovrsne manifestacije).

Organizacija i trajanje studija

Na Odsjeku za socijalnu pedagogiju studij traje četiri akademske godine, odnosno osam semestara. Studij je redovan i vanredan.

Stručni naziv

Nakon završetka studija svršenik stiče diplomu u kojoj će stajati da je stekao stručni naziv DIPLOMIRANI SOCIJALNI PEDAGOG.

Zanimanje socijalni pedagog uvršteno je u Standardnu klasifikaciju zanimanja u Federaciji BiH pod rednim brojem 235107.

Socijalni pedagog je profesija koja raspolaže kompetancijama da kreira sistem pojedinačno ili grupno usmjerenih stručnih postupaka, mjera i sredstava, odnosno interdisciplinarni, diferencirani pristup prema pojedincu, grupama, institucijama i zajednici, utemeljen na znanstvenim i stručnim principima i spoznajama društvenih, humanističkih i biomedicinskih znanosti, koji obuhva­ta (radni zadaci socijalnog pedagoga):

(a) sociopedagošku dijagnostiku – odnosno utvrđivanje sociopedagoških svojstava i potencijala pojedinaca te psihosoci­jal­nih karakteristika skupina i organizacija u svrhu objašnja­vanja i predviđanja njihovog ponašanja, pronalaženja uzroka nedjelo­tvornosti ili poremećaja te planiranja i provođenja sociopedagoških tre­tmana,

(b) sociopedagoške tretmane i savjetodavni rad – odnosno postupke namijenjene zaštiti, održavanju i poboljšanju mentalnog zdravlja pojedinaca i grupa, te poboljšanju kvaliteta života i rada, optimalnom iskorištavanju individualnih potencijala i poboljšanju grupne i organizacijske djelotvornosti,

(c) edukacijske aktivnosti – koje uključuju izobrazbu pojedinaca i grupa u ovladavanju općim i specifičnim sociopedagoškim znanjima i vještinama s ciljem stjecanja sociopedagoške naobrazbe, poboljšavanja individualne djelotvornosti i djelotvornosti u radu s ljudima,

(d) sociopedagoška stručna istraživanja – sociopedagoških i psihosocijalnih procesa i stanja pojedinaca i grupa u cilju produbljivanja spoznaja o zakonitostima sociopedagoškog djelovanja te procjeni društvenih potreba i posljedica ekonomskih ili društvenih inicijativa,

(e) sociopedagošku evaluaciju – svih sociopedagoških i drugih postupaka i tretmana koji se tiču pojedinca, grupe ili organizacije i koji mogu imati sociopedagoške posljedice.

 Opis poslova socijalnog pedagoga u okviru sedmične norme sati:

1.       Koncepcijsko-programski zadaci

5

2.       Sociopedagoška dijagnostika

4

3.       Sociopedagoški tretman i savjetodavni rad

4

4.       Edukacijske aktivnosti

4

5.       Sociopedagoška stručna istraživanja

4

6.       Sociopedagoška evaluacija

4

7.       Vođenje dokumentacije

2

8.       Suradnja s ustanovama

2

9.       Stručno usavršavanje

4

10.   Rad s roditeljima

4

11.   Učešće u radu stručnih organa

3

UKUPNO :    40

 Nastavni plan i program dodiplomskog studija na Odsjeku možete vidjeti OVDJE.