ODSJEK ZA INKLUZIVNU EDUKACIJU


Na svom putu prema evropskim integracijama Bosna i Hercegovina je ratificirala veliki broj konvencija i međunarodnih instrumenata – Univerzalna deklaracija UN-a o ljudskim pravima, Konvencija UN-a o pravima djeteta, Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, Standardna pravila UN-a za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom – koji tematiziraju osnovna ljudska prava, ali i prava osoba s invaliditetom. Prema članovima navedenih konvencija i deklaracija, koje se odnose na opća prava, ali i prava osoba s invaliditetom Bosna i Hercegovina se obavezala da će osobama ometenim u psihofizičkom razvoju osigurati ispunjen i pristojan život, aktivnu participaciju u okviru odgojno-obrazovnog sistema, poticanje individualnog razvoja svakog djeteta na svim razinama i poklanjanje prioritetne pažnje u skladu sa njegovim sposobnostima, potrebama i interesima. Implementacija navedenih zakona i politika tj. obavezujućih članova istih je u Bosni i Hercegovini dovela do diskursa o inkluziji i inkluzivnom obrazovanju.

U skladu sa principima inkluzivnog obrazovanja „(…) škole trebaju prihvatiti svu djecu bez obzira na njihove fizičke, intelektualne, socijalne, emocionalne, jezičke ili druge osobine. Ovo se naročito odnosi na djecu sa onesposobljenjima ili nadarenu djecu, djecu koja žive na ulici i djecu koja rade, djecu iz udaljenih ili nomadskih populacija, djecu koja pripadaju jezičkim, etničkim ili kulturnim manjinama, kao i djecu iz drugih ugroženih ili marginaliziranih područja ili kategorija» (Izjava iz Salamance i Okvir za rad u obrazovanju učenika sa posebnim potrebama, stav 3.).

Prema Izvještaju o istraživanju mapiranje inkluzivnih praksi u osnovnom obrazovanju u BiH (2008: 7) prisutne su brojne prepreke efikasnom inkluzivnom obrazovanju, među kojima su navedeni socioekonomski faktori koji djecu izlažu riziku socijalnog isključivanja, sadržaj nastavnog plana i programa, negativni stavovi prema različitosti, školsko okruženje, fragmentirani razvoj ljudskih resursa, i sl.. Iako su entitetska i kantonalna ministarstva obrazovanja usvojila niz politika u cilju osiguranja pristupa i pohađanja kvalitetnog osnovnog obrazovanja za djecu sa posebnim potrebama i romsku djecu, njihova provedba je značajno ograničena nedostatkom finansijskih izdavanja, manjkom ljudskih kapaciteta za implementaciju navedenih politika, što dovodi do toga da se se propisane usluge samo djelomično pružaju, što s druge strane onemogućava uključivanje djece sa posebnim potrebama i romske djece u sistem redovnog odgoja i obrazovanja.

Specijalni izvještaj o stanju prava djece s posebnim potrebama/smetnjama u psihofizičkom razvoju (2010) koji je objavila Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, s ciljem identificiranja problema djece s posebnim potrebama, ističe da se Bosna i Hercegovina također suočava sa ozbiljnim zadatkom socijalne reforme koju još nije započela i čije odgađanje samo usložnjava već ionako tešku socijalnu situaciju u zemlji.

Proces inkluzivnog obrazovanja u BiH se počeo provoditi 2004. godine, nakon što je donesen Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju (Službeni list BiH br. 18/03). Član 19. navedenog Zakona ističe da djeca i mladi s posebnim obrazovnim potrebama stiču obrazovanje u redovnim školama i prema programima prilagođenim njihovim individualnim potrebama. Individualni program, prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostima, izradit će se za svakog učenika, uz obavezno određivanje defektološkog i logopedskog statusa. Djeca i mladi sa ozbiljnim smetnjama i poteškoćama u razvoju mogu se djelimično ili u cjelini obrazovati u specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama u slučajevima kada je nemoguće pružiti odgovarajuće obrazovanje u redovnim školama.

Pregled i analiza stanja provedena od strane Fonda otvorenog društva Bosne i Hercegovine (2013) ukazuje da je u pogledu na implementaciju i dalje evidentno da postoji veliki jaz između zakonske regulative i stvarne prakse u školama i predškolskim ustanovama. Jedan od bitnih preduslova provedbe inkluzije jeste angažman asistenata (pomoćnika) u nastavi, tj. stručnih osoba koje mogu pružiti podršku i pomoć u realizaciji nastavnog i vannastavnog procesa u odgojnoobrazovnoj ustanovi, pritom sarađujući sa nastavnicima/odgajateljima, edukatorima-rehabilitatorima, svim učenicima/djecom (i djecom s posebnim potrebama), roditeljima, pedagoškom službom i menadžmentom odgojno-obrazovne ustanove (Podrška inkluzivnom obrazovanju asistent u nastavi, 2011). Osnovni cilj inkluzivnog obrazovanja jeste povećanje mogućnosti upisa učenika s posebnim potrebama u redovne škole s ciljem uvažavanja različitosti u skladu sa kontekstualnim načelima moralnog i etičnog društva.

Za razliku od Kantona Sarajevo, gdje je prepoznata potreba za edukacijom kadra koji može odgovoriti na izazove inkluzivnog obrazovanja, Senat Univerziteta je dao saglasnost na Elaborat o opravdanosti osnivanja Odsjeka za edukaciju i rehabilitaciju u sklopu Pedagoškog fakulteta u 2016/17. akademskoj godini. Na nivou Univerziteta u Zenici ne postoji studijski program, koji bi obrazovao stručnjake ovog profila. Potrebe za istim su očigledne, kada se razmorti aktuelno stanje u obrazovanju. Prema podacima kojima raspolaže Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK broj evidentirane djece koja imaju teškoće u razvoju u 56 osnovne škole u ZDK, a koja su uključena u sistem redovnog odgoja i obrazovanja u školskoj 2016/17. godini iznosio je 384, odnosno 1,25% u odnosu na ukupan broj učenika od 1. do 9. razreda (30733). Treba naglasiti da su analizom obuhvaćeni samo podaci o djeci sa medicinskom dokumentacijom ili Rješenjem o kategorizaciji. Podaci po kategorijama: oštećenje sluha 14 (3,65%), govorno-jezičke smetnje 31 (8,07%), hronične bolesti i tjelesna oštećenja 97 (25,26%), intelektualne teškoće 49 (12,76%), ponašajni problemi 33 (8,59%), kombinovane smetnje 137 (35,68%).

Učitelji i nastavnici se suočavaju sa velikim izazovima u kontekstu provedbe inkluzivnog obrazovanja. Studijski programi koji obrazuju prosvjetne radnike često unutar svog silabusa ne posvećuju dovoljno pažnje inkluzivnoj edukaciji. Na nivou Univerziteta u Zenici postoje samo tri studijska programa Socijalna pedagogija, Predškolski odgoj i obrazovanje, Razredna nastava u okviru dvije organizacione jedinice Filozofski i Islamski pedagoški fakultet gdje je unutar silabusa u vidu obaveznih ili izbornih kolegija data mogućnost studentima da se upoznaju sa Specijalnom pedagogijom i Inkluzivnom edukacijom. Metodike inkluzivne nastave se ne izučavaju, iako su prijeko potrebne, s obzirom da je naša zemlja potpisnica mnogih međunardnih sporazuma koji je obavezuju da provodi određene obrazovne standarde.

 Izvod iz Elaborata o pokretanju studija Inkluzivna edukacija

Nastavu (predavanja i vježbe) na dodiplomskom studiju na Odsjeku za inkluzivnu edukaciju izvode stručni nastavnici i saradnici sa odgovarajućim izborima u nastavnička i saradnička zvanja.

 Nastavnički tim za ak. 2020/2021. godinu možete preuzeti OVDJE.

Poštovani studenti, NPP Odsjeka za inkluzivnu edukaciju možete preuzeti OVDJE.

KONTAKT

Prof. Juraja Neidharta

Centrala: +387 (0)32 402 919

Dekanat: +387 (0)32 245 434

Studentska: +387 (0)32 243 392

Fax: +387 (0)32 402 919

info.ipf@unze.ba

 

 

LOKACIJA

Islamski pedagoški fakultet