“KUR'ANSKA ANTROPOLOGIJA” PROFESORA SAFVETA HALILOVIĆA OBJAVLJENA NA ARAPSKOM JEZIKU

Hafiz Safvet Halilović, redovni profesor tefsira i kur'anske antropologije na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici, autor je više originalnih naučnih i stručnih djela iz područja tefsira – tumačenja Kur'ana, sire – Poslanikovog životopisa, kur'anske antropologije, islamske misli, odgoja i obrazovanja. Svoja djela i radove piše na bosanskom i arapskom jeziku. Neka od njegovih djela su prevedena na engleski, njemački, slovenski, korejski i turski jezik. Prije nekoliko godina njegovo djelo “Šta Kur'an kaže o čovjeku – Uvod u kur'ansku antropologiju” prevedeno je na engleski jezik i publikovano u renomoranoj izdavačkoj kući Dar al-Salam u Kairu, pod nazivom: “What the Qur'ān says about the Human Being – An Introduction to Cur'anic Anthroplogy” (ISBN 978-977-717-116-8).

Ova knjiga je nedavno prevedena i na arapski jezik, a prevod se sačinila prof. dr. Hadeer Abo El Nagah, profesor engleskog jezika i književnosti na nekoliko poznatih univerziteta u ssvijetu (Prince Sultan University, Tayba University, Al-Azhar University i dr.). Prevod pod nazivom: “Al-Insān fi al-Qur'ān – Madkhal li dirāsa al-anthrubūlūgiya al-qur'āniyya” objavljen je, u oktobru 2019. godine, u izdanju El-Kalema, izdavačkog centra Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Knjiga je mehkog uveza, 288 strana, 21 cm (ISBN 978-9958-23-517-7).

Predgovor ovom, arapskom izdanju, napisao je dr. Husein Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH. Ovaj reisul-ulemin izuzetno sadržajan, nadahnut i analitičan tekst, koji je naslovljen sa: “As-Sura al-anthrubulugiya li al-insan fi al-Qur'an” (Antropološka slika čovjeka u Kur'anu), u nastavku, u cijelosti prenosimo:

ANTROPOLOŠKA SLIKA ČOVJEKA U KUR'ANU

“Kao tvorna misao, nastala posredstvom ljudskog misaonog napora, teologija je, kao izrazita misaona izražajnost postala tragalačko sredstvo za Istinom. U nastojanju da dadne odgovore, čini se da je još više produbila sumnje i ojačala stare slutnje, nudeći nove slike, simbole i metafore, koje su razdirale ukrućene okvire davno postavljene doktrine, stečevinu istrošenih „istina“ vremena. Nastala u okviru promjenljive ljudske svijesti, njene percepcije sebe i svijeta oko sebe, kao refleksije Božijeg bića i Njegova neprekinuta stvaranja, i ona se mijenjala zajedno s čovjekom, njegovim novim spoznajama i zabludama.

Teološka misao u Bosni i Hercegovini polahko je stasavala i gradila se kroz svoje uporednike iz prošlosti i zajedno s njima stvarala svoje vlastito iskustvo. Možda je najveći doprinos, u posljednjih dvadeset i pet godina, teološkoj misli kod nas,dala upravo različitost i mnogostrukost pogleda, koji su se ispoljili u nekoliko talasa, koji su sa sobom nosili nove doživljaje modernog svijeta. Svijet se mijenja ubrzanim koracima u duhovnom i materijalnom preobražaju. Ubrzanje životnog ritma sredstvima modernog kretanja i komunikacije, sve prisutnije poopćavanje ljudskog znanja i iskustva, stvara novu sliku svijesti kroz interakciju koja dovodi do stvaranja novih oblika, nastajanja i raspadanja svijesti. Teologija nije izuzeta od toga, ali ona, za razliku od drugih oblika ljudske svijesti, unosi u teološku svijest duboki unutarnji doživljaj, nastao kroz pogled u unutarnje biće čovjeka i njegove imaginativne sposobnosti. Zbog toga se upravo teološka „istina“ pokazuje nezamjenljivom, kao mjerač između našeg unutarnjeg i vanjskog bića. Teološka misao oslonjena na Izvor koji je stalno privlači sebi poput vrtloga u kojem kruži, traga za iskonskim nepromjenljivim Izvorom Svijesti, koji otkriva i pobliže određuje promjenljivu ljudsku prirodu, negovo mjesto i ulogu u stvorenom svijetu.

Knjiga autora dr. Safveta Halilovića je takvo traganje. To je pokušaj da se kroz duboki pogled u unutarnju ljudsku svijest utvrde „stožerni oblici“ oko kojih kruži promjenjiva ljudska svijest, izložena vanjskim uticajima koji na nju djeluju i mijenjaju je. On s teološkog aspekta na prirodu vjere kod čovjeka gleda kao na „nužnost“, a ne kao „slobodu izbora“. Ovu svoju hipotetičku postavku on nastoji braniti, pozivajući se i na pisamski argument sadržan u Kur'anu, u riječima „meni moja, a vama vaša vjera“, gdje se svaki oblik ispoljavanja religijske,  „posvećene“ svijesti, naziva vjerom (dīn), ali i racionalnim argumentima, navodeći mnoštvo stavova muslimanskih i nemuslimanskih autora kojima potkrepljuje svoju postavku.Uvodeći racionalne i tradicionalne argumente u osporavanje i potkopavanje temelja materijalističke filozofije, zasnovane na Darvinovoj teoriji, dr. Safvet Halilović nastoji izgraditi snažan argument u prilog vjere, posežući i za racionalnim argumentima idealističke filozofije, pa i za sama priznanja pojedinih sljedbenika materijalizma među naučnicima.

Svakako da osovinu njegove argumetacije o antropološkoj osnovi čovjeka imaju kur'anski ajeti i hadisi Verovjesnika, a.s., koje on navodi i analizira. On izlaže sve oblike svijesti o kojima Kur'an govori vezane za čovjeka općenito.

Posebno mi se čine važnim poglavlja: Kur'anski tekstovi o čovjeku (insanu); Čovjek i rad – islamski pogled; Kur'ansko razumijevanje fenomena smrti; Čovjek i Kur'an; Čovjek i grijeh-kur'ansko poimanje.

Nizom ajeta i hadisa on ilustrira postojanje jasne antropološke slike čovjeka u Kur'anu, te na osnovu pisamske teologije i antropološkog istraživanje ljudskog bića i njegove više ili manje osjećajne, spontane, refleksije svijesti kroz njeno vanjsko manifestiranje, ukazuje na postojanje zaokružene antropološke slike čovjeka. Čovjek je višedimenzionalno biće, slojevito u svojoj strukturi, biće duha i materije: dobra ali i zla, poroka ali i vrline, vjere ali i nevjere, duhovnog uspona ali i padova. To je biće, za razliku od drugih stvorenja, s određenom strukturom determinacije unutar koje postoji značajno polje slobode koja podrazumijeva ljudsku odgovornost, na što dr. Safvet Halilović posebno ukazuje.

Ono što nam dr. Halilović, čini mi se, posebno želi kazati i skrenuti pažnju na to jeste činjenica da je Kur'an osnova za teološka, ali i antropološka razmatranja, koja su kod nas bila manje zastupljena. On jasno naglašava da je čovjek centralna tema kur'anske objave i da je Kur'an u osnovi knjiga o čovjeku i za čovjeka koji svoju sreću gradi u zajednici s drugim ljudima. Čovjek svoju svijest o svijetu nadograđuje iz generacije u generaciju, smatra on, pozivajući se na korijen značenja arapske riječi insān, čovjek. Čovjek se razvija i mijenja, stiče i prenosi iskustva i sposoban je da ih iznova i na nov način reproducira. Na ovaj način on mijenja sebe i svijet oko sebe, ali nikada neće smjeti ostati sam, usamljen, bez duhovnog vođstva, bez Božije pomoći i oslonca.

Posebno treba istaknuti da je knjiga već doživjela svoje drugo bosanskohercegovačko izdanje, a uz to i da je prevedena na engleski jezik, te da se priprema njeno izdanje i na arapskom jeziku. Na ovaj način, dr. Safvet Halilović, uz naše druge autore, pomjera granice bosanskog interpretativnog učenja islama, dajući mu šansu da se okuša unutar umetske proživljene interpretacije islamske doktrine, našeg doba.

Knjiga će bez sumnje biti važan poticaj, što i jeste namjera autora, za mlađe istraživače da se odvaže produbiti korito na trasi koju je on mapirao. Ona nam govori da je neophodno kretati se ukorak s vremenom, da teološka i antropološka svijest moraju biti proširivane, kako bi postale jezgro unutar duševnih i emotivnih pokreta ljudskog bića. Dr. Safvet Halilović nam pokazuje da kur'anska riječ ne može biti okamenjena ni u kakvom obliku svijesti. Naprotiv, ona može izraziti svako stanje i svaku ljudsku pojavu svojim mnogostrukim odjecima i asocijacijama, jer izražava duhovno biće čovjeka i njegovu vjerničku viziju svijeta.

Ova knjiga, sada je već izvjesno, živi svoj život, neovisno od autora. Ona će ulaziti u dijalog s drugim knjigama i autorima. Želimo joj da bude plodno polje, kako inicijacijsko tako i kritičko, jer samo kroz ove dvije prizme vidjet će se njena prava vrijednost.

Molim Uzvišenog Allaha da autoru da snage i zdravlja da nastavi sa svojim radom za dobro svih ljudi,” ističe dr. Husein Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice, u svome predgovoru knjizi dr. hafiza Safveta Halilovića.